Baština otoka Silbe: Plesovi i nošnje kroz vrijeme
Otkrijte bogatu nematerijalnu i materijalnu baštinu otoka Silbe – od jedinstvenih plesova starih stoljećima do vjerno rekonstruiranih narodnih nošnji koje pričaju priču o životu naših predaka.
Otkrijte bogatu nematerijalnu i materijalnu baštinu otoka Silbe – od jedinstvenih plesova starih stoljećima do vjerno rekonstruiranih narodnih nošnji koje pričaju priču o životu naših predaka.
Srž silbenske tradicije čine njegovi izvorni plesovi: ‘Sibenski tanac’, ‘Šotiš’, ‘Boem’, ‘Postolina’ i ‘Quattro passi’. Plesovi se plešu u parovima uz pratnju harmonike dok “Capo di ballo” (voditelj plesa) predvodi sve ostale parove koji se kreću u liniji za njim.
Sibenski tanac najstariji je ples otoka Silbe, star preko 200 godina i uvršten je u nematerijalnu kulturnu baštinu RH. U prošlosti se izvodio nedjeljom, blagdanima, poslje mise, u čast ženidbe, na karnevalu te povodom svih bitnijih događanja na otoku.
Stil plesanja se odlikuje gracioznošću te finim i dostojanstvenim mirnim plesanjem, ”kako to dolikuje pomorcima”, obzirom da je Silba tada bila jaka pomorska sila. Danas to možemo vidjeti po brojnim kapetanskim kućama i dvorovima na otoku.
Sibenski tanac ima svojstvo zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra od 2017.
Prvo su rekonstruirane ženske nošnje iz 19. st koje zovu radničkim nošnjama. Napravljene su prema fotografijama pronađenim u kućama i prema pokojne Danire Telesmanić.
To su duge nošnje, većinom crne, smeđe ili tamnoplave boje sa sitnim bijelim ukrasima i na dnu s čipkom i faldama. Preko idu pregača, kaputić i klasične crne cipele koje možemo vidjeti i kod nošnji drugih KUD-ova iz tog doba.
Muške nošnje sastoje se od dugih tamnih hlača, bijele košulje i opušteno vezane špigete oko vrata.
Ženske ”svečane” nošnje, one iz 18. st., rekonstruirane su 70.-tih godina prošlog stoljeća, a rekonstruirale su ih Smiljana Sindičić i tadašnja kustosica etnografskog muzeja u Zadru, Olga Oštrić.
Ženske nošnje sastoje se od bijele podsuknje i potkošulje, duge tamnoplave, smeđe ili bordo suknje koje se kompletiraju s kaputićima. Kaputići su šarenih i zagasitih boja, najbrojniji su oni s motivom prepoznatljivih crvenih cvjetova koji u sredini imaju rupicu. To su veoma graciozne nošnje i publika im se uvijek divi, a uz njih idu i pripadajuće cipele ili postole za žene i muškarce.
Muške nošnje iz 18. st rekonstruirane su 2015. godine. Sastoje se od čarapa crvene ili bež boje i hlača koje su dužine tri kvarta. Na to oblače bijelu košulju, širih rukava i đilet (prsluk) koji se spušta do polovice bedra.
Muške nošnje rekonstruirala je sadašnja kustosica Etnografskog muzeja u Zadru, Jasenka Lulić – Storić, uz pomoć članova udruge. Nošnje je izradila Slavica Motušić.
