Plesni parovi u narodnim nošnjama plešu u sumrak uz more, nebo iza njih crveni se na obzoru.

Baština otoka Silbe Plesovi i nošnje kroz vrijeme

Povijesno bogatstvo otoka Silbe očituje se kroz njegove jedinstvene plesove koji se stoljećima prenose s koljena na koljeno, te kroz pažljivo rekonstruirane narodne nošnje koje čuvaju priče o životu i tradiciji naših predaka.

Plesovi

Danas je očuvano pet izvornih plesova koji potječu iz 17. i 18. stoljeća: Silbenski tanac, Quattro passi, Boem, Šotiš i Postolina. Plesovi se izvode u parovima uz pratnju harmonike, dok Capo di ballo (voditelj plesa) predvodi ostale parove koji ga prate u liniji.

  1. Parovi u nošnjama plešu u liniji na osvijetljenom trgu, pred publikom.

    Silbenski tanac

    Nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske od 2018.

    Silbenski tanac se u početku izvodio uz zvuke miha (mišića), kasnije je praćen lirama (lijericama), a danas se pleše uz harmoniku. Ovaj jedinstveni ples uvršten je 2018. godine u nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.

    Stil ovog plesa odlikuje se gracioznošću, finim i dostojanstvenim, mirnim pokretima koji odišu elegancijom. Nekada se izvodio nedjeljom i blagdanima, nakon mise, u čast ženidbi, tijekom karnevala, te prigodom svih važnijih događaja na otoku.

  2. Plesačica u zelenoj suknji i brokatnom kaputiću i plesač u prsluku i crvenim čarapama plešu jedno nasuprot drugome u sumrak.

    Quattro passi

    Uz ples „Quattro passi“ pjeva se pjesma od tri kitice te je to jedini ples uz koji se pjeva i tipičan je i za ostale dalmatinske KUD-ove.

  3. Plesač i plesačica u okretu; tamnozelena suknja plesačice raširila se u plesu.

    Postolina

    Postolina je veoma dinamičan ples i dobio je ime po tome što plesači plešući dižu noge i pokazuju „postole“, odnosno cipele.

  4. Šotiš

    Boem

    Dva od pet izvornih plesova otoka Silbe.

Narodne nošnje otoka Silbe

Ženska nošnja

Rekonstruirane su nošnje iz 19. stoljeća, poznate kao „radničke nošnje“, te „svečane“ nošnje iz 18. stoljeća.

„Radnička“ nošnja 19. stoljeće

Stara fotografija: plesačice u dugim smeđim i tamnim nošnjama plešu s plesačima pred mještanima.
Plesači 1969. godine

„Radničke“ nošnje izrađene su na temelju starih fotografija pronađenih u obiteljskim kućama te prema sjećanjima pokojne Danire Telesmanić.

Nošnje su dugačke, uglavnom u crnoj, smeđoj ili tamnoplavoj boji, ukrašene sitnim bijelim detaljima, a donji rub krase čipka i falde. Preko nošnje nosi se pregača i kaputić, dok su na nogama klasične crne cipele, slične onima koje se mogu vidjeti i kod drugih folklornih skupina iz tog razdoblja.

„Svečana“ nošnja 18. stoljeće

Mlade plesačice u svečanim kaputićima od zelenog, zlatnog i smeđeg brokata s pojasom.

Ženske „svečane“ nošnje sastoje se od bijele podsuknje i potkošulje te duge suknje u tamnoplavoj, smeđoj ili tamnozelenoj boji, koje se nadopunjuju šarenim kaputićima s pojasom. Najčešći su kaputići s prepoznatljivim motivom crvenih cvjetova s rupicom u sredini.

Riječ je o vrlo gracioznim nošnjama, a uz njih idu i odgovarajuće cipele ili postole, kako za žene tako i za muškarce.

Muška nošnja

Nošnja iz 18. stoljeća rekonstruirana 2015.

Dva plesača u prslucima, hlačama do ispod koljena i crvenim čarapama, uz dvije plesačice u svečanim nošnjama.

Muške nošnje iz 18. stoljeća rekonstruirane su 2015. godine. Sastoje se od čarapa crvene ili bež boje i hlača dužine tri četvrtine. Uz to se nose bijela košulja širokih rukava i đilet (prsluk) koji se spušta do polovice bedra.

Plesačica u tamnozelenoj suknji i svijetlom brokatnom kaputiću pleše s plesačem u bijeloj košulji, prsluku i crvenim čarapama.

Rekonstrukciju muških nošnji provela je Jasenka Lulić-Storić, kustosica Etnografskog muzeja u Zadru, uz pomoć članova udruge, dok je same nošnje izradila Slavica Motušić.

Prije rekonstrukcije

Prije ove rekonstrukcije, muške nošnje sastojale su se od dugih tamnih hlača, bijele košulje i opušteno vezane „špigete“ oko vrata.